Tko je, zapravo, Dopisnik iz centra? I, još važnije: zašto?

Da bi se bolje shvatila uloga Dopisnika iz centra vrlo je važno znati da to nije oduvijek i zauvijek jedna te ista osoba.

Svako vrijeme nosi nekog svog Dopisnika.

Prvi je bio nepoznati autor duhovitih stihova o klijenteli u kavani Medulić koji je u ‘Kalendaru zagrebačkom’ 1845.g. objavio rugalicu anonimnog komentatora koji kritizira književnike Gajeva kruga, običaje tog vremena, modne ludosti te poročni život kakav se vodio u kavanama.

‘…Id’mo nazad u kavane

Da vidimo preštimane,

I ostale gospodine,

Domovine lepe sine,

Pri karticah kak sediju,

Lepo vreme kak trošiju…

Kak velim vu toj kavani,

Svaki ima, gdo kaj kani,

Jeden meso drugi torte,

Tretji vino svake sorte

Tu sve biva jak obilno

Neg’i novci se tu silno

Trošiju prez vsake mere…’

Nakon tog anonimnog komentatora bilo ih je još mnogo, a neki od njih, poput Vladimira Vidrića, Ivana Slamniga, Marinkovićeva Melkiora Tresića, Tina Ujevića i A. G. Matoša, da nabrojim samo neke, nisu ni malo anonimni. Prave su književne, ali i gradske zvijezde!

Jedna je bila čak i Dopisnica. Njezin spomenik i danas ponosno stoji s kišobranom na sred’ Tkalče…

Trenutni vršitelj dužnosti Dopisnika iz centra svoje priče objavljivao je u raznim tiskanim i digitalnim izdanjima domaćih medijskih izdavača, a njegove duhovite dosjetke i priče možete – s obzirom na moderna vremena u kojima djeluje –  potražiti i na njegovoj Web te Facebook stranici.

Teško ih je, priznaje, pronaći među svim onim neduhovitima, ali svakako se isplati potražiti.