Tko je, zapravo, Dopisnik iz centra? I, zašto?

Da bi se bolje shvatila uloga Dopisnika iz centra vrlo je važno znati da to nije oduvijek i zauvijek jedan te isti čovjek. 

Svako vrijeme nosi nekog svog Dopisnika. 

Prvi je bio nepoznati autor duhovitih stihova o klijenteli u kavani Medulić koji je u ‘Kalendaru zagrebačkom’ 1845.g. objavio rugalicu anonimnog komentatora koji kritizira književnike Gajeva kruga, običaje tog vremena, modne ludosti te poročni život kakav se vodio u kavanama.

‘…Id’mo nazad u kavane
Da vidimo preštimane,
I ostale gospodine,
Domovine lepe sine,
Pri karticah kak sediju,
Lepo vreme kak trošiju…
Kak velim vu toj kavani,
Svaki ima, gdo kaj kani,
Jeden meso drugi torte,
Tretji vino svake sorte
Tu sve biva jak obilno
Neg’i novci se tu silno
Trošiju prez vsake mere…’

Nakon tog anonimnog komentatora bilo ih je još mnogo, a neki od njih, poput Vladimira Vidrića, Ivana Slamniga, Marinkovićeva Melkiora Tresića, Tina Ujevića i A. G. Matoša, da nabrojim samo neke, nisu ni malo anonimni. Prave su zvijezde!

Jedna je bila čak i Dopisnica. Njezin spomenik i danas ponosno stoji s kišobranom na sred’ Tkalče… 

Trenutni vršitelj dužnosti Dopisnika iz centra svoje priče objavljivao je u raznim tiskanim i digitalnim izdanjima velikih domaćih medijskih izdavača, a njegove duhovite dosjetke i priče možete, s obzirom na moderna vremena u kojima djeluje, potražiti i na njegovoj Web te Facebook stranici. 

Teško ih je, priznaje, pronaći među svim ovim neduhovitima, ali svakako se isplati potražiti.