Uvod

Da bi se bolje shvatila uloga Dopisnika iz centra vrlo je važno znati da to nije oduvijek i zauvijek jedan te isti čovjek.

Svako vrijeme nosi nekog svog Dopisnika.

Prvi je bio nepoznati autor duhovitih stihova o klijenteli u kavani Medulić koji je u ‘Kalendaru zagrebečkom’ 1845.g. objavio rugalicu anonimnog komentatora koji kritizira književnike Gajeva kruga, običaje tog vremena, modne ludosti te poročni život kakav se vodio u kavanama.

‘…Id’mo nazad u kavane
Da vidimo preštimane,
I ostale gospodine,
Domovine lepe sine,
Pri karticah kak sediju,
Lepo vreme kak trošiju

(…)

Kak velim vu toj kavani,
Svaki ima, gdo kaj kani,
Jeden meso drugi torte,
Tretji vino svake sorte
Tu sve biva jak obilno
Neg’i novci se tu silno
Trošiju prez vsake mere…’

Nakon tog anonimnog komentatora bilo je još mnogo dopisnika koji su zainteresiranu javnost izvještavali o zbivanjima u centru, a neki od njih, poput Vladimira Vidrića, Ivana Slamniga, Tina Ujevića i A. G. Matoša, da nabrojim samo neke, nisu više ni malo anonimni.

Jedna je bila čak i Dopisnica. Njezin spomenik i danas ponosno stoji s kišobranom na sred’ Tkalče…

Trenutni vršitelj dužnosti Dopisnika iz centra, Miro Par Wunderbar, svoje priče objavljivao je u raznim tiskanim i digitalnim izdanjima Jutarnjeg lista, Telegram Media Grupe, Wall.hr-u i na Kultu Plave Kamenice, a njegove duhovite dosjetke i priče možete potražiti i na ovoj Web stranici te na njegovom Facebook Pageu.

Teško ih je, priznaje, naći među svim ovim neduhovitima, ali svakako ih se isplati potražiti.

Na ovoj stranici nalazi se urednički izbor od nekih tridesetak dopisnikovih priča koje obuhvaćaju razdoblje od 2013. do 2018.g., odnosno od njegova preseljenja u centar grada i nesigurnog upoznavanja sa Ćirom Blaževićem koji mu je bio prvi susjed pa sve do, evo, pete godine takvog života u kojoj je već postao punopravni i, ni malo nesigurni član te centralne zajednice.