Usporedni test pizza sliceova na temelju jedne fotografije

Poznato je da pizza potječe iz Italije, ali manje je poznato da su upravo Ameri – ti divno praktični ljudi – prvi došli do toga da je prodaju na komade (slice). To je uzelo maha i proširilo se po cijeloj planeti te naposlijetku došlo, evo, i do Ilice. Stariji čitatelji će se sjetiti onog sjajnog slicea pizze u prolazu ispod Iličkog poslovnog nebodera, tamo gdje je bio i onaj divni hamburger, a oni mlađi – koji nisu imali sreću da zagrizu u to savršeno tijesto premazano sosom od paradajza – imaju izbor između ova dva ugostiteljska objekta prikazana na fotografiji.

Ovaj prvi s lijeva, Pizza Square, nudi komad pizze po 12 kuna, a donedavno je cijena bila 10 kuna. Jedan od razloga što su se okuražili za podizanje cijene je upravo njihov izravni konkurent s desne strane – Mocca pizza – koja tu cijenu drži od početka i sudeći po redovima koji se vikendom stvaraju ispred radnje, postiže donekle bolje rezultate. Osim tog komada pizze, važno je napomenuti da oba objekta nude i druge stvari, sendviče recimo, a Mocca još i neki pomfrit po uzoru na one Surf’n’Fries. Ali i kod jednih i drugih, pizza je glavni proizvod…

Elem, promotrite za početak ovu veliku plavu reklamu za Erste banku između ova dva ugostiteljska objekta na fotografiji. Vidite li je? I bankomat? E, pa, tu reklamu i taj bankomat treba pod hitno ukloniti te umjesto njih staviti jedan veliki znak jednakosti između ove dvije konkurentske pizze.

One su, naime, identične!

Za istu cijenu dobiti ćete, nažalost, podjednako loš komad pizze od kojega vam se možda baš i neće dići želudac, jer je ipak donekle jestivo, ali želudac bi se mogao barem okrenuti kada povežete da je ta “Mocca pizza” osim adrese, zadržala ime onog nekadašnjeg, legendarnog kafića Mocca u kojemu su mnoge zagrebačke generacije s jednim vinjakom započinjali svoj radni dan. Nije, međutim, ovdje problem u tome što je, eto, zatvoreno neko kultno mjesto, a na njegovom mjestu otvoreno nešto što priprema i prodaje jednostavnu hranu, kao što mnogi naši sugrađani u ovakvim situacijama često znaju sasvim neopravdano i pomalo dosadno kukati. To je jednostavno stvar ekonomske računice te ukoliko Mocca ne može financijski opstati, a nije neko kulturno dobro da bi ga se zaštitilo (zaista nije, ma koliko se to iz perspektive sa šanka činilo), najnormalnija stvar na svijetu je da na njegovo mjesto sa zasigurno visokom cijenom najma dođe netko tko to može platiti. Pa makar to bio i neki sasvim nemaštoviti pekar…

Isto se dogodilo i s obližnjim Majmunjakom, na samom ćošku, Zvečkom i mnogim drugima, a u tome ne vidim nikakav problem, niti me tu nešto pretjerano smeta. Ono što tu, međutim, nikako ne mogu probaviti – ni u metaforičkom smislu, ni doslovno – to je ta pizza. Ona je, ako zbog ničega drugog, onda barem zbog tog slavnog imena koje je preuzela, morala biti, jebatga, mnogo bolja. Sastojci ne moraju uvijek biti najjeftiniji da bi se na pizzi ostvarila dobit, niti se ona unatoč tome što spada u brzu hranu, pogotovo kada je riječ samo o sliceu, mora tako ružno prezentirati i nabacati u zamagljeni izlog.

Osim dakle, tog znaka jednakosti koji bi se morao umetnuti između te dvije fast food zalogajnice niže kvalitete kako sam ranije naveo, trebalo bi staviti i veliki “X” preko tih objekata te taj izvrsni talijanski specijalitet, poslužen na ovaj američki način, svakako potražiti negdje drugdje.