3 razloga zašto je Hemingway na TMT-u ipak bolji od novootvorenog Kavkaza

1. Ne naplaćuju odmah račune na terasi čim donesu piće, a pogotovo to ne opravdavaju na način da – poput Kavkaza – govore kako su im gosti lopovi koji će pobjeći bez plaćanja. (Više o tom slučaju na ovom linku: https://dopisnikizcentra.com/2019/03/12/zasto-u-kavkazu-za-razliku-od-ostalih-kafica-u-centru-odmah-naplacuju-racun/)

2. Ne tjeraju goste kada – nakon predstave u kazalištu dođu popiti čašu šampanjca.

Riječ je vjerojatno bila o radnom vremenu koje nije prilagođeno predstavama u susjednom kazalištu, a što bi bio smisao kavane koja je, eto, kazališna. Istovremeno, Hemingvej koji se ne predstavlja kao kazališni lokal, u to doba je radio punom parom i svi posjetitelji HNK preselili su se kod njih.

3. Ne tjeraju goste kada – sjednu na terasu popiti piće za stol koji su oni zamislili da je isključivo za konzumaciju hrane.

Odnedavno su jedan proizvoljno odabrani red stolova na terasi zamislili da služi isključivo za prehranu. Ne možete dakle, tamo sjesti i samo nešto popiti. Prije ove inovativne ideje svaki stol je, nota bene, istovremeno služio i za piće i jelo, ovisno o željama gosta, a za što osobno smatram da je mnogo bolji princip od ovoga koji dovodi do toga da je samo danas deset ljudi bilo otjerano s mjesta na koje su sjeli te iznervirani zbog te neugodnosti prešlo u susjedni Hem.

Možda bi, međutim, za tim stolom i jeli, kada im hrana ne bi bila ovakva: https://plavakamenica.hr/2018/10/31/kuhanje-u-kavkazu-posve-je-beznacajno-i-bazira-se-na-losim-sastojcima/

Sve ove tri točke zapravo su samo jedna jer jedini prigovor, naravno, ide voditeljima poslovanja koji su to uveli, te u odijelima važno stoje i nadgledaju da li se njihove ideje provode, a ne jadnim konobaricama koje se na kraju moraju nositi sa sasvim opravdanim bijesom gostiju. (Iako, lokal ove razine bi – i to treba spomenuti – morao imati ljubaznije osoblje od ovoga koje po Kavkazu tutnji i gostima dijeli lekcije što smiju, a što ne smiju raditi…)

Općenito sam prema tom Hemingveju godinama bez razloga bio nepravedan. Uvijek sam, naime, zalazio u stari, derutni Kavkaz, a kada je u prostoru nekadašnjeg Modelsa otvorio ovaj šminkerski Hemingvej, shvatio sam ga kao neku vrstu osobne konkurencije i, sukladno tome – zamrzio sam ga ko pas!

Sve ljepotice su odmah prešle tamo, a za njima i neki malo inteligentniji i spretniji muškarci s kojima sam se donedavno borio oko Večernjaka u Kavkazu. Meni je nakon njihova prelaska ostao taj dnevni list, a oni su, eto, dobili i ženkse, i šminku, i bolju kavu, uslugu… Da ne nabrajam…

Pa čak i kada je taj moj stari Kavkaz propao, ja nisam imao tu razboritost da pređem u Hem već sam s Večernjakom pod rukom, Masarykovom otišao negdje dalje u grad. Prvo u Orient express, a onda u Charlie, ali to je neka druga priča i patologija koju bi stručni ljudi trebali proučavati…

Hemingveju sam se, evo, okrenuo tek danas, nakon što su mene, suprugu i malo dijete veoma neljubazno izbacili iz novog Kavkaza i, jedino što mogu reči je da sam uzalud potratio tolike godine na nekim drugim, ni približno tako dobrim mjestima.

Tu pogrešku ne namjeravam ponoviti, pa me stoga novi Kavkaz, koji je gori i od onog starog, a za to postoji mnogo više od 3 razloga, tako skoro neće ponovno vidjeti.