3 osmjeha gospođe Zdenke Braun

Taj prokleti rak, pišem ovo s velikom tugom u srcu, nažalost je danas spojio gospođu Zdenku Braun, vlasnicu kultnog Charlija, s njezinim voljenim, prije više od petnaest godina preminulim suprugom Mirkom i sinom Davorom koji nas je iznenada napustio prije nešto manje od godinu dana. Na ovoj priloženoj fotografiji od 16. rujna 2019.g., kraj meneNastavi čitati “3 osmjeha gospođe Zdenke Braun”

Prije 48 godina otvorila su se vrata Charliea. Ovo je priča o njima…

Na sutrašnji dan, točno prije 48 godina, otvorila su se vrata kafića Charlie u Gajevoj ulici na kućnom broju četiri. Ta vrata su, uzgred kazano, trebala biti sa strane, tamo gdje je sada veliki prozor u kojemu često možete vidjeti Ćiru Blaževića kako ispija cedevitu, a ne naprijed – okrenuta prema trgu – kao štoNastavi čitati “Prije 48 godina otvorila su se vrata Charliea. Ovo je priča o njima…”

Mala priča o velikom potresu

Večer pred veliki zagrebački potres koji sam kao stanovnik centra grada itekako osjetio, a čije posljedice i dalje osjećam jer sam uslijed oštećenja na zgradi morao iseliti iz svoga stana te preseliti kod roditelja u jedan potresom ne toliko pogođen kvart, čitao sam treći nastavak kompozitnog teksta Monje Jović: ‘Miševi na mostu’. U jednom dijeluNastavi čitati “Mala priča o velikom potresu”

Njegov espresso

Najgore što se muškarcu može dogoditi je da mu djevojka pije neku kompliciranu kavu. Neki mali makijato s hladnim u velikoj šalici ili, štajaznam, cappuccino sa srednjom pjenom i malo mlijeka… Nakon drugog ili trećeg izlaska, shvatiti će da mu je lakše promijeniti djevojku nego svaki put umjesto nje vraćati kavu i prepirati se sNastavi čitati “Njegov espresso”

Kazalisna kritika s nogu: Sjećaš li se Dolly Bell?

Upravo se vratio s predstave ‘Sjecas li se Doli Bel?’ iz Kazalište Gavella, a koja je je veceras tamo izvedena u sklopu Gavellinih veceri i za koju je, uzgred kazano, kartu bilo skoro pa nemoguce nabaviti. Morao sam potegnuti svaku bosansku vezu koju imam – od Ilidže pa sve tamo do Travnika – kako bihNastavi čitati “Kazalisna kritika s nogu: Sjećaš li se Dolly Bell?”

3 priče o Ćiri Blaževiću koje nisu bile u Tarikovoj predstavi, ali jesu, evo, u Večernjakovom specijalu

Sjedio sam neki dan na osunčanoj terasi legendarnog kafića ‘Charliea’ u Gajevoj ulici, kućni broj 4, u društvu našeg najboljeg trenera svih vremena po mome izboru, ali i najboljega na svijetu ’98.godine po onom Fifinom. Iznimno uživam u tim našim povremenim druženjima, pa iako je biološka razlika između Ćire i mene više od pedeset godina,Nastavi čitati “3 priče o Ćiri Blaževiću koje nisu bile u Tarikovoj predstavi, ali jesu, evo, u Večernjakovom specijalu”

USKORO U PRODAJI!!!

Knjiga Dopisnika iz centra: ‘Moj susjed Ćiro Blažević’, započinje pričom o tome kako se mlad čovjek odlučio odseliti iz roditeljskog gnijezda smještenog u drugoj parkirnoj zoni, te nakon 25 godina što je zajedno s roditeljima, starijim bratom i nevjerojatno tvrdoglavim psom gradio obiteljsku idilu, osamostaliti se i započeti novi život u svom vlastitom stanu –Nastavi čitati “USKORO U PRODAJI!!!”

3 razloga zašto je Hemingway na TMT-u ipak bolji od novootvorenog Kavkaza

1. Ne naplaćuju odmah račune na terasi čim donesu piće, a pogotovo to ne opravdavaju na način da – poput Kavkaza – govore kako su im gosti lopovi koji će pobjeći bez plaćanja. (Više o tom slučaju na ovom linku: https://dopisnikizcentra.com/2019/03/12/zasto-u-kavkazu-za-razliku-od-ostalih-kafica-u-centru-odmah-naplacuju-racun/) 2. Ne tjeraju goste kada – nakon predstave u kazalištu dođu popiti čašu šampanjca.Nastavi čitati “3 razloga zašto je Hemingway na TMT-u ipak bolji od novootvorenog Kavkaza”

WEB SHOP

DOT-COM d.o.o. u čijem vlasništvu se, izmeđuostalog, nalaze sva prava na lik i djelo Dopisnika iz centra, u suradnji s Redbubble.com pokrenuo je WEB SHOP s merchandise-om Dopisnika iz centra. Ima svega; od majica originalnog dizajna do homagea nekim od prijašnjih dopisnika iz centra. ‘Čarape, čarape, žene, jeftine čarape!’, kako bi rekla prodavačica ispod Dolca…Nastavi čitati “WEB SHOP”

Prije 3 godine, priznajem, popio sam piće na račun Tome Horvatinčića

Antu Čačića sam sreo neposredno nakon Eura 2016. Sjedio je ispred ‘Charlija’ u Gajevoj za stolom sa Ćirom Blaževićem i Tomom Horvatinčićem. Ostavljao je dojam totalno rastresenog čovjeka… Svađao se sa Ćirom o tome – pazite, molim vas, ovu ludost – tko je bolji trener. Tom prilikom je izvlačio neku izmišljenu statistiku kako je on,Nastavi čitati “Prije 3 godine, priznajem, popio sam piće na račun Tome Horvatinčića”

Uspješan prelazak ceste kod Britanca

Prešao sam onu malu, itekako opasnu zebru između tramvajske stanice na Britancu i onog Konzuma na ćošku, te odmah zauzeo položaj da pređem i onu drugu, nešto malo veću, ali ništa manje opasnu na Ilici. Onu koja spaja taj Konzum s jedne strane i prazni prostor na kojemu stoji znak zabrane plakatiranja s druge. NekoćNastavi čitati “Uspješan prelazak ceste kod Britanca”

Zašto u Kavkazu, za razliku od ostalih kafića u centru, odmah naplaćuju račun?

Ne propustam priliku da pohvalim novi Kavkaz. Prekrasno mjesto koje je Zagrebu već nekoliko godina nedostajalo. Prava mala oaza u središtu grada. Učinio nas je, barem za tih 15ak min koliko tamo ispijamo kavu, ponovno dijelom kulturne, Austro-ugarske monarhije. Nema apsolutno nikakve razlike između ovog zagrebačkog Kavkaza i sličnih ugostiteljskih objekata po Beču, Pragu, ParizuNastavi čitati “Zašto u Kavkazu, za razliku od ostalih kafića u centru, odmah naplaćuju račun?”

Oprez, nepopularno mišljenje: Natječaji Ministarstva državne imovine sasvim su okej

Svi najmovi koje je Brkićev brat u centru grada dobio, da to odmah na početku jasno navedem, ne samo da su, pod 1, u potpunosti legalni, već su i, pod 2, itekako dobrodošli. 1) Legalni su zato što je svaki od ovih natječaje koje provodi ministarstvo državne imovine javan i ponude se predaju u kovertamaNastavi čitati “Oprez, nepopularno mišljenje: Natječaji Ministarstva državne imovine sasvim su okej”

Dnevnik Dopisnika iz centra

Ponedjeljak – ‘Posljednja vožnja taksijem’   Ne znam postoji li netko tko se u proteklih godinu dana, pokušavajući izbjeći one luđake iz javnog gradskog prijevoza, koristio uslugama zagrebačkog taksija, a da mu isti nije pljuvao po Cammeu i Uberu. Ili recimo Cammeom, a da taj nije pljuvao po Radio taksiju? ‘Ono, koga briga? Vozi…’, pomislimNastavi čitati “Dnevnik Dopisnika iz centra”

Franjo i Ankica su bili u pravu! Izlet izvan centra grada spasio mi je vezu…

Popis mjera za spašavanje ljubavne veze koja se nakon početne euforije opasno približila svome kraju – kako sam shvatio baveći se time na vlastitom primjeru – nije ni približno dugačak kao što je bio onaj Linićev za izlazak iz krize, ali je, eto, nažalost podjednako učinkovit. Izuzev odvojenih stanova, po mogućnosti i kvartova (da neNastavi čitati “Franjo i Ankica su bili u pravu! Izlet izvan centra grada spasio mi je vezu…”

Razotkrivajući intervju. Je li direktor iz NAMA-inog izloga diplomirani pravnik ili ekonomist? Njegov odgovor bi vas mogao iznenaditi

Sve je započelo pred kraj protekle, 2018.g., kada smo slavili prelazak brojke od 3000 ljudi koji na Facebooku svakodnevno prate stranicu Dopisnika iz centra. Malo smo proslavili s prijateljima i na putu prema kući, u NAMA-inom izlogu na sred Ilice, po prvi put smo se upoznali s ovim simpatičnim ljubavnim parom, a po čijem modnomNastavi čitati “Razotkrivajući intervju. Je li direktor iz NAMA-inog izloga diplomirani pravnik ili ekonomist? Njegov odgovor bi vas mogao iznenaditi”

3 pitanja vlasniku Saloona o sadašnjosti i budućnosti tog kultnog kluba koji danas slavi rođendan

Prije dvije godine Zagrebom se prolomila vijest da je Saloon ponovno otvorio svoja vrata. Informacije o tom događaju kretale su se od onoga da je Maro samo malo odškrinuo vrata kako bi proluftao ili, štajaznam, ostavio kišobran koji mu više nije trebao, pa sve do toga da je Suki ponovno na parkingu i da seNastavi čitati “3 pitanja vlasniku Saloona o sadašnjosti i budućnosti tog kultnog kluba koji danas slavi rođendan”

Bata Ćiro – šef balkanske mafije u Švici

Prošli vikend je našem susjedu Ćiri Blaževiću bio rođendan. Koji točno, to ne zna ni Google, a upitno je da li knjige rođenih u Travniku nude točan podatak. Nismo mu ga javno čestitali jer, iako voli pažnju, ovu koja ide u smjeru njegovih godina baš i ne preferira. (Iako bi, nota bene, trebao jer, samoNastavi čitati “Bata Ćiro – šef balkanske mafije u Švici”

Turistička atrakcija u najboljoj robnoj kući u Zagrebu

Prekrasni narodni magazin u stečaju: NAMA, osim najljepše nekretnine u gradu Zagrebu, ima i zavidnu ponudu robe (nude sve što jednom normalnom čovjeku može zatrebati, a učestalo nigdje drugdje ne može pronaći), te velik broj usluga koje omogučuju da, na primjer, napravite rezervne ključeve, popravite cipelu, probušite uho ili, štajaznam, zakrpate nešto. Ono, međutim, naNastavi čitati “Turistička atrakcija u najboljoj robnoj kući u Zagrebu”

3 molbe za budućeg zaposlenika buregdžinice na Dolcu

Buregdžinica ‘Burek’ na Dolcu još od 1987. godine, kada su je preuzeli gospođa Marija i njen brat, slovi kao najbolje mjesto u gradu za uživanje u tom orijentalnom specijalitetu. U ponudi imaju burek s mesom, burek sa sirom i jogurt. Ono što, međutim, nikada nemaju – na što bih svakako molio da im skrene pozornostNastavi čitati “3 molbe za budućeg zaposlenika buregdžinice na Dolcu”

Kratki intervju s Vladimirom Vidrićem: ‘Rodna kuća mi je postala robna kuća’

Gospodine Vlado, kako Vam se sviđa ovo što je Tomo Horvatinčić napravio od vaše rodne kuće? V.V.: Rodna kuća mi je postala robna kuća i to mi se, moram priznati, jako sviđa! Otkad je izgradio to velebno izdanje uopće više ne idem tako često spavati u ludaru na Stenjevcu…a i parking mi je bolje riješen.Nastavi čitati “Kratki intervju s Vladimirom Vidrićem: ‘Rodna kuća mi je postala robna kuća’”

Vrli pitac iz Charlija

(Priča pisana po uzoru na priču ‘Vrli pitac’ Darija Džamonje. Majstora kratke priče i sarajevskom ‘dopisniku iz centra’) Bilo je to jedno nedjeljno jutro, prije otprilike dva tjedna, kada sam savršeno zalizan i u crnom kožnjaku (podatak koji će biti od iznimnog značaja za kostimografa ako Oliver Frljić ikad odluči od ove priče napraviti kazališnuNastavi čitati “Vrli pitac iz Charlija”

Intervju s prvim hrvatskim fotografom koji je radio za Vogue. Samo 1 pitanje!

Na sajmu antikviteta koji se svake nedjelje održava na jednom od ljepših zagrebačkih trgova, onom Britanskom, sreli smo Borisa Štajduhara, prvog hrvatskog fotografa koji je radio za Vogue. Profesionalno se počeo baviti fotografijom u osamdesetima, član je HZSU-u i ULUPUH-a, a svoje fotografske radove osim maloprije spomenutog Voguea, objavljivao je u svim važnijim domaćim tiskovinama:Nastavi čitati “Intervju s prvim hrvatskim fotografom koji je radio za Vogue. Samo 1 pitanje!”

U saborsku proceduru bi pod hitno trebalo uvrstiti ‘Lex Charlie’

Fotografija rođenog Splićanina Ive Eterovića na koju sam neki dan naišao, a koja prikazuje terasu legendarnog zagrebačkog kafića “Charlija” s početka 80-ih godina prošlog stoljeća – dok je “Jadran Zagreb” još uvijek proizvodio ove zasigurno nevjerojatno udobne stolice, a cvjetni aranžmani, također vidljivi na fotografiji, očito nisu bili pripremani u Šekoranjinom salonu – podsjetila meNastavi čitati “U saborsku proceduru bi pod hitno trebalo uvrstiti ‘Lex Charlie’”

Mali oglas za veliku kupovinu. Jedinstvena prilika!

Prodaju se dvije barske stolice iz legendarnog “Charlija”. Međutim, to nije sve! Uz njih se, naime, prodaje i dio hrvatske povijesti. Na ove dvije stolice sjedili su 1991. Dr. Franjo Tuđman i Gojko Šušak. Franjo na ovoj lijevoj, a Gojko desnoj… Pili su caffe machiato, pričali o nogometu, kroz izlog promatrali atraktivne prolaznice i naNastavi čitati “Mali oglas za veliku kupovinu. Jedinstvena prilika!”

Throwback Thursday

Pojam ‘Throwback Thursday’ koji je posljednjih godina postao nevjerojatno popularan internetski trend, a pogotovo na društvenim mrežama, podrazumijeva da ljudi četvrtkom – objasniti ću za one malo starije ili manje informirane čitatelje – na world wide webu objavljuju neke svoje stare fotografije, podsjete na davne događaje ili se, eto, prisjete nekih dragih ljudi iz prošlosti.Nastavi čitati “Throwback Thursday”

Izgubili smo 3:0

“Igrali smo ’82.g. u Meksiku prijateljsku utakmicu protiv prvaka njihove države. Na stadionu sedamdeset tisuća navijača. Prije početka dođe mi sportski direktor kluba i kaže: ‘Ćiro, ako ih pobijedimo dobit ćemo 200.000 Maraka za uzvratnu utakmicu. Sve sam dogovorio. Sto tebi, sto meni!’ Ja se odmah sjurim u svlačionicu da galvaniziram ekipu. Imam problem jerNastavi čitati “Izgubili smo 3:0”

Usporedni test pizza sliceova na temelju jedne fotografije

Poznato je da pizza potječe iz Italije, ali manje je poznato da su upravo Ameri – ti divno praktični ljudi – prvi došli do toga da je prodaju na komade (slice). To je uzelo maha i proširilo se po cijeloj planeti te naposlijetku došlo, evo, i do Ilice. Stariji čitatelji će se sjetiti onog sjajnogNastavi čitati “Usporedni test pizza sliceova na temelju jedne fotografije”

U obranu jednom bistrou

Kao Dopisnik iz centra osjećam da je moja profesionalna, ali i moralna dužnost, u jeku jedne od najvećih afera koje su se dogodile u RH, a koja izmeđuostalog otkriva da ministrica gospodarstva i poduzetništva smatra da je na tom području u Hrvatskoj stanje:”Nightmare!” i da je, parafraziram, poduzetnicima važno biti blizu države jer, jebatga, nismoNastavi čitati “U obranu jednom bistrou”

Uvod

Da bi se bolje shvatila uloga Dopisnika iz centra vrlo je važno znati da to nije oduvijek i zauvijek jedan te isti čovjek. Svako vrijeme nosi nekog svog Dopisnika. Prvi je bio nepoznati autor duhovitih stihova o klijenteli u kavani Medulić koji je u ‘Kalendaru zagrebečkom’ 1845.g. objavio rugalicu anonimnog komentatora koji kritizira književnike GajevaNastavi čitati “Uvod”

Život sa Ćirom Blaževićem u centru grada

Prilikom svog posjeta Hrvatskoj, grčki redatelj Yorgos Lanthimos, izrekao je jednu veliku istinu o svojoj domovini, a koja, bezbeli, vrijedi i za cijeli mediteran. Za Lijepu Našu – pogotovo! ‘Djeca u Grčkoj žive s roditeljima do svoje tridesete…’, kaže Yorgos, ‘a onda se presele – u podrum!’ Na stranu to što će te, ukoliko odlučiteNastavi čitati “Život sa Ćirom Blaževićem u centru grada”

Hrvati izašli na ulice

Prateći trend koji je započeo još tamo davne 1789.godine u Francuskoj, ove subote, u periodu između 12 i 14 sati, i Hrvati su – reklo bi se napokon – izašli na ulice. Isprovocirani valjda suncem, u potpunosti su okupirali Bogovićevu ulicu, Preradovićevu, Cvjetni trg, djelomično i Preobražansku, a starija garda držala je položaj u GajevojNastavi čitati “Hrvati izašli na ulice”

Vatreni ugostitelji

Tradiciju da nogometaši nakon svoje igračke karijere otvore kafić u Zagrebu je, prisjetimo se, prije nešto više od 45 godina započeo Mirko Braun – Charlie. Taj vrsni obrambeni igrač koji je bio član poznate uže obrane Dinama Škorić-Belin-Braun, koji je s Dinamom nastupio i u finalu Kupa velesajmskih gradova 1963. protiv Valencije, otvorio je prijeNastavi čitati “Vatreni ugostitelji”

Velika gužva u malom frizerskom salonu

Dvadesetidrugi ožujak, rano jutro. U jednom uglednom frizerskom salonu u Bauerovoj vlada muk. Neprijatnu tišinu prekida oštra zvonjava telefona. ‘Ne javljaj se…’, podvikne strogo dežurni brico na bubuljičavog dripca iz frizerske škole koji je imao tu sreću da upravo ovdje obnaša svoju praksu,’to lešinari zovu već deseti put jutros da pitaju šiša li se ovdjeNastavi čitati “Velika gužva u malom frizerskom salonu”

Najnesretnija bankarska službenica u centru

Kada sam prošli ponedjeljak pristupio onom aparatu s rednim brojevima u Zagrebačkoj banci na Trgu bana Jelačića, i izvukao redni broj veći od broja nezaposlenih u Lijepoj našoj, mislio sam da sam najnesretniji čovjek na svijetu. U redu ispred mene, koji je, nota bene, bio duži od onog koji se formira ispred Europatradea kada uNastavi čitati “Najnesretnija bankarska službenica u centru”

Turist u najmanjem zagrebačkom kvartu

Jedan od dvjestotisuća turista, koliko ih po statistikama turističke zajednice grada Zagreba posjete našu metropolu u razdoblju od travnja do kolovoza, zaustavio me neki dan na Cvjetnom trgu. Baš tamo gdje je Dikan Radeljak izbacio malu crnu haljinu Vlatke Pokos. Ti turisti su, navodi statistika dalje, uglavnom iz Italije, Španjolske, Japana ili Njemačke, a ovajNastavi čitati “Turist u najmanjem zagrebačkom kvartu”

Tu sam Krleža, tu kupujem

Sjedim u kavani ‘Pariz’, što su je godine 1914. u prvom frankofonskom naletu prekrstili imenom Andrije Schiavonea (jer je na uglu Medulićeve ulice, a dalje nisu mislili, bila im je pod nosom), čitam ‘Zürcher Zeitung’ i ‘Journal de Genève’ – zapisao je Miroslav Krleža u svoj dnevnik 3. travnja 1916. godine . Ja, Dopisnik izNastavi čitati “Tu sam Krleža, tu kupujem”

Posljednja vožnja taksijem

Ne znam postoji li netko tko se u proteklih godinu dana, pokušavajući izbjeći one luđake iz javnog gradskog prijevoza, koristio uslugama zagrebačkog taksija, a da mu isti nije pljuvao po Cammeu i Uberu. Ili recimo Cammeom, a da taj nije pljuvao po Radio taksiju? ‘Ono, koga briga? Vozi…’, pomislim svaki put kad mi započnu pričuNastavi čitati “Posljednja vožnja taksijem”

Svaka čast!

Svaka čast ovoj ‘street food’ sceni koja se posljednjih par godina uspješno razvija u gradu. Razne mundoake, pizza duckovi, restorani sa sirovom japanskom ribom, oni koji se hvale najboljim hamburgerom u gradu, a ima ih pozamašan broj, burito i taco’s barrovi zbilja su izvrsni. Da bih riječ rekao. U jednom od ovih potonjih, uzgred kazano,Nastavi čitati “Svaka čast!”

Obračun u Đorđićevoj

Navodno, ja sam totalni idiot. Klasični kreten. Uz to sam još i ljudsko smeće, primitivac te neodgojeni balavac. Barem me je tako, pa i još gore, neki dan nazvalo najmanje desetak ljudi unutar tri minute koje sam sa sva četiri upaljena žmigavca proveo zaustavljen uz rub ceste u Đorđićevoj ulici. Naravno da ta moja radnjaNastavi čitati “Obračun u Đorđićevoj”

Zlata vrijedne informacije

U vrijeme kada gradom kolaju najrazličitije moguće informacije, a čovjek koji želi da ostane pri zdravoj pameti bira najrazličitije moguće načine da ih izbjegne, mene oduševi situacija kada mi netko – onako, bez ikakvog sebičnog interesa – kaže da se otvorio neki restorančić ili ‘fast food’ gdje se može pojesti obilno i ukusno jelo zaNastavi čitati “Zlata vrijedne informacije”

3 savjeta Dopisnika iz centra

Prvi od tri veoma praktična savjeta koja ću vam u ovoj priči ponuditi za snalaženje po gradu i za stjecanje ljepšeg dojma o istome, svakako je onaj koji će vas uputio u prekrasni svijet onih oku ugodnih djelatnica iz užeg gradskog središta koje svoju mladost, umjesto po jahtama na Azurnoj obali gdje bi im štoNastavi čitati “3 savjeta Dopisnika iz centra”

Udruga Pješaka i druge dobre ideje za poboljšanje životnih uvjeta u centru

Na ovotjednoj smotri udruga koja se održava na Zrinjevcu, najveće zanimanje izazvala je najava osnivanja “Udruge Pješaka”. Spomenuta udruga bi se, kako u njenom programu piše, borila za strože kažnjavanje biciklista koji, citiram :”k’o manijaci voze pješačkim zonama, pritome dovodeći u opasnost sve pješake”. O ozljedama kojima mogu podleći stariji građani i djeca prilikom naletaNastavi čitati “Udruga Pješaka i druge dobre ideje za poboljšanje životnih uvjeta u centru”

Facebook stranica Dopisnika iz centra

Ne znam da li i ostali narodi, kao ovi naši, kada ih nešto jako naljuti, onako, baš razjari, odmah i bez daljnjeg oklijevanja odjure do svog routera kako bi se, bezbeli, što prije spojili na susjedov internet i, recimo, fejsbuk stranicu dječje bolnice u Philadelphiji zakrčili uvredama na račun ljudi u čijim se rukama –Nastavi čitati “Facebook stranica Dopisnika iz centra”

Kolovoz u Zagrebu

Prvi kolovoz je. Počelo je brojanje automobila koji ulaze u Hrvatsku i onih koji izlaze. Andrija Jarak je na naplatnim kućicama u Lučkom. Čini se zabrinut, a i u glasu mu se osjeti lagana nervoza jer mora raditi. “Gužve i duga čekanja!”, govori nekoliko trenutaka prije no što lopticu ponovno prebacuje Kopljaru u studio –Nastavi čitati “Kolovoz u Zagrebu”

Mali rječnik gradskog žargona

Ukoliko ste netko tko slijepo vjeruje onome što čuje i onda sukladno tome stvarate svoja očekivanja, pa tako, na primjer, očekujete da će vam se osoba javiti nakon prvog spoja kako je i rekla, te da će poslovni partner ispoštovati uvjete poslovanja koje ste dogovorili, a onda se na kraju uvijek razočarate i izgubite povjerenjeNastavi čitati “Mali rječnik gradskog žargona”