3 osmjeha gospođe Zdenke Braun

Taj prokleti rak, pišem ovo s velikom tugom u srcu, nažalost je danas spojio gospođu Zdenku Braun, vlasnicu kultnog Charlija, s njezinim voljenim, prije više od petnaest godina preminulim suprugom Mirkom i sinom Davorom koji nas je iznenada napustio prije nešto manje od godinu dana. Na ovoj priloženoj fotografiji od 16. rujna 2019.g., kraj meneNastavi čitati “3 osmjeha gospođe Zdenke Braun”

Prije 48 godina otvorila su se vrata Charliea. Ovo je priča o njima…

Na sutrašnji dan, točno prije 45 godina, otvorila su se vrata kafića Charlie u Gajevoj ulici na kućnom broju četiri. Ta vrata su, uzgred kazano, trebala biti sa strane, tamo gdje je sada veliki prozor u kojemu često možete vidjeti Ćiru Blaževića kako ispija Cedevitu, a ne naprijed – okrenuta prema trgu – kao štoNastavi čitati “Prije 48 godina otvorila su se vrata Charliea. Ovo je priča o njima…”

Mala priča o velikom potresu

Večer pred veliki zagrebački potres koji sam kao stanovnik centra grada itekako osjetio, a čije posljedice i dalje osjećam jer sam uslijed oštećenja na zgradi morao na neko vrijeme iseliti iz stana te preseliti u jedan potresom ne toliko pogođen kvart, čitao sam treći nastavak kompozitnog teksta Monje Jović: ‘Miševi na mostu’.    U jednomNastavi čitati “Mala priča o velikom potresu”

Gazda

U dva sata i dvadeset minuta iza ponoći stao je sat na zidu u stanu gospođe Zdenke Braun u Gajevoj ulici. Bio je petak trinaesti, ali nitko, ponajmanje ona, nije mogao pretpostaviti koliko će taj dan, zapravo, biti nesretan.   U isto vrijeme na drugom kraju grada, stalo je, naime, i veliko srce njezina sinaNastavi čitati “Gazda”

Njegov espresso

Najgore što se muškarcu može dogoditi je da mu djevojka pije neku kompliciranu kavu. Neki mali makijato s hladnim u velikoj šalici ili, štajaznam, cappuccino sa srednjom pjenom i malo mlijeka… Nakon drugog ili trećeg izlaska, shvatiti će da mu je lakše promijeniti djevojku nego svaki put umjesto nje vraćati kavu i prepirati se sNastavi čitati “Njegov espresso”

Kazalisna kritika s nogu: Sjećaš li se Dolly Bell?

Upravo se vratio s predstave ‘Sjecas li se Doli Bel?’ iz Kazalište Gavella, a koja je je veceras tamo izvedena u sklopu Gavellinih veceri i za koju je, uzgred kazano, kartu bilo skoro pa nemoguce nabaviti. Morao sam potegnuti svaku bosansku vezu koju imam – od Ilidže pa sve tamo do Travnika – kako bihNastavi čitati “Kazalisna kritika s nogu: Sjećaš li se Dolly Bell?”

3 razloga zašto je Hemingway na TMT-u ipak bolji od novootvorenog Kavkaza

1. Ne naplaćuju odmah račune na terasi čim donesu piće, a pogotovo to ne opravdavaju na način da – poput Kavkaza – govore kako su im gosti lopovi koji će pobjeći bez plaćanja. (Više o tom slučaju na ovom linku: https://dopisnikizcentra.com/2019/03/12/zasto-u-kavkazu-za-razliku-od-ostalih-kafica-u-centru-odmah-naplacuju-racun/) 2. Ne tjeraju goste kada – nakon predstave u kazalištu dođu popiti čašu šampanjca.Nastavi čitati “3 razloga zašto je Hemingway na TMT-u ipak bolji od novootvorenog Kavkaza”

Uspješan prelazak ceste kod Britanca

Prešao sam onu malu, itekako opasnu zebru između tramvajske stanice na Britancu i onog Konzuma na ćošku, te odmah zauzeo položaj da pređem i onu drugu, nešto malo veću, ali ništa manje opasnu na Ilici. Onu koja spaja taj Konzum s jedne strane i prazni prostor na kojemu stoji znak zabrane plakatiranja s druge. NekoćNastavi čitati “Uspješan prelazak ceste kod Britanca”

Zašto u Kavkazu, za razliku od ostalih kafića u centru, odmah naplaćuju račun?

Ne propustam priliku da pohvalim novi Kavkaz. Prekrasno mjesto koje je Zagrebu već nekoliko godina nedostajalo. Prava mala oaza u središtu grada. Učinio nas je, barem za tih 15ak min koliko tamo ispijamo kavu, ponovno dijelom kulturne, Austro-ugarske monarhije. Nema apsolutno nikakve razlike između ovog zagrebačkog Kavkaza i sličnih ugostiteljskih objekata po Beču, Pragu, ParizuNastavi čitati “Zašto u Kavkazu, za razliku od ostalih kafića u centru, odmah naplaćuju račun?”

Oprez, nepopularno mišljenje: Natječaji Ministarstva državne imovine sasvim su okej

Svi najmovi koje je Brkićev brat u centru grada dobio, da to odmah na početku jasno navedem, ne samo da su, pod 1, u potpunosti legalni, već su i, pod 2, itekako dobrodošli. 1) Legalni su zato što je svaki od ovih natječaje koje provodi ministarstvo državne imovine javan i ponude se predaju u kovertamaNastavi čitati “Oprez, nepopularno mišljenje: Natječaji Ministarstva državne imovine sasvim su okej”

3 pitanja vlasniku Saloona o sadašnjosti i budućnosti tog kultnog kluba koji danas slavi rođendan

Prije dvije godine Zagrebom se prolomila vijest da je Saloon ponovno otvorio svoja vrata. Informacije o tom događaju kretale su se od onoga da je Maro samo malo odškrinuo vrata kako bi proluftao ili, štajaznam, ostavio kišobran koji mu više nije trebao, pa sve do toga da je Suki ponovno na parkingu i da seNastavi čitati “3 pitanja vlasniku Saloona o sadašnjosti i budućnosti tog kultnog kluba koji danas slavi rođendan”

3 molbe za budućeg zaposlenika buregdžinice na Dolcu

Buregdžinica ‘Burek’ na Dolcu još od 1987. godine, kada su je preuzeli gospođa Marija i njen brat, slovi kao najbolje mjesto u gradu za uživanje u tom orijentalnom specijalitetu. U ponudi imaju burek s mesom, burek sa sirom i jogurt. Ono što, međutim, nikada nemaju – na što bih svakako molio da im skrene pozornostNastavi čitati “3 molbe za budućeg zaposlenika buregdžinice na Dolcu”

U obranu jednom bistrou

Kao Dopisnik iz centra osjećam da je moja profesionalna, ali i moralna dužnost, u jeku jedne od najvećih afera koje su se dogodile u RH, a koja izmeđuostalog otkriva da ministrica gospodarstva i poduzetništva smatra da je na tom području u Hrvatskoj stanje:”Nightmare!” i da je, parafraziram, poduzetnicima važno biti blizu države jer, jebatga, nismoNastavi čitati “U obranu jednom bistrou”