Prije 48 godina otvorila su se vrata Charliea. Ovo je priča o njima…

Na sutrašnji dan, točno prije 45 godina, otvorila su se vrata kafića Charlie u Gajevoj ulici na kućnom broju četiri. Ta vrata su, uzgred kazano, trebala biti sa strane, tamo gdje je sada veliki prozor u kojemu često možete vidjeti Ćiru Blaževića kako ispija Cedevitu, a ne naprijed – okrenuta prema trgu – kao štoNastavi čitati “Prije 48 godina otvorila su se vrata Charliea. Ovo je priča o njima…”

Njegov espresso

Najgore što se muškarcu može dogoditi je da mu djevojka pije neku kompliciranu kavu. Neki mali makijato s hladnim u velikoj šalici ili, štajaznam, cappuccino sa srednjom pjenom i malo mlijeka… Nakon drugog ili trećeg izlaska, shvatiti će da mu je lakše promijeniti djevojku nego svaki put umjesto nje vraćati kavu i prepirati se sNastavi čitati “Njegov espresso”

3 razloga zašto je Hemingway na TMT-u ipak bolji od novootvorenog Kavkaza

1. Ne naplaćuju odmah račune na terasi čim donesu piće, a pogotovo to ne opravdavaju na način da – poput Kavkaza – govore kako su im gosti lopovi koji će pobjeći bez plaćanja. (Više o tom slučaju na ovom linku: https://dopisnikizcentra.com/2019/03/12/zasto-u-kavkazu-za-razliku-od-ostalih-kafica-u-centru-odmah-naplacuju-racun/) 2. Ne tjeraju goste kada – nakon predstave u kazalištu dođu popiti čašu šampanjca.Nastavi čitati “3 razloga zašto je Hemingway na TMT-u ipak bolji od novootvorenog Kavkaza”

Prije 3 godine, priznajem, popio sam piće na račun Tome Horvatinčića

Antu Čačića sam sreo neposredno nakon Eura 2016. Sjedio je ispred ‘Charlija’ u Gajevoj za stolom sa Ćirom Blaževićem i Tomom Horvatinčićem. Ostavljao je dojam totalno rastresenog čovjeka… Svađao se sa Ćirom o tome – pazite, molim vas, ovu ludost – tko je bolji trener. Tom prilikom je izvlačio neku izmišljenu statistiku kako je on,Nastavi čitati “Prije 3 godine, priznajem, popio sam piće na račun Tome Horvatinčića”

Zašto u Kavkazu, za razliku od ostalih kafića u centru, odmah naplaćuju račun?

Ne propustam priliku da pohvalim novi Kavkaz. Prekrasno mjesto koje je Zagrebu već nekoliko godina nedostajalo. Prava mala oaza u središtu grada. Učinio nas je, barem za tih 15ak min koliko tamo ispijamo kavu, ponovno dijelom kulturne, Austro-ugarske monarhije. Nema apsolutno nikakve razlike između ovog zagrebačkog Kavkaza i sličnih ugostiteljskih objekata po Beču, Pragu, ParizuNastavi čitati “Zašto u Kavkazu, za razliku od ostalih kafića u centru, odmah naplaćuju račun?”

Franjo i Ankica su bili u pravu! Izlet izvan centra grada spasio mi je vezu…

Popis mjera za spašavanje ljubavne veze koja se nakon početne euforije opasno približila svome kraju – kako sam shvatio baveći se time na vlastitom primjeru – nije ni približno dugačak kao što je bio onaj Linićev za izlazak iz krize, ali je, eto, nažalost podjednako učinkovit. Izuzev odvojenih stanova, po mogućnosti i kvartova (da neNastavi čitati “Franjo i Ankica su bili u pravu! Izlet izvan centra grada spasio mi je vezu…”

Turistička atrakcija u najboljoj robnoj kući u Zagrebu

Prekrasni narodni magazin u stečaju: NAMA, osim najljepše nekretnine u gradu Zagrebu, ima i zavidnu ponudu robe (nude sve što jednom normalnom čovjeku može zatrebati, a učestalo nigdje drugdje ne može pronaći), te velik broj usluga koje omogučuju da, na primjer, napravite rezervne ključeve, popravite cipelu, probušite uho ili, štajaznam, zakrpate nešto. Ono, međutim, naNastavi čitati “Turistička atrakcija u najboljoj robnoj kući u Zagrebu”

3 molbe za budućeg zaposlenika buregdžinice na Dolcu

Buregdžinica ‘Burek’ na Dolcu još od 1987. godine, kada su je preuzeli gospođa Marija i njen brat, slovi kao najbolje mjesto u gradu za uživanje u tom orijentalnom specijalitetu. U ponudi imaju burek s mesom, burek sa sirom i jogurt. Ono što, međutim, nikada nemaju – na što bih svakako molio da im skrene pozornostNastavi čitati “3 molbe za budućeg zaposlenika buregdžinice na Dolcu”

U saborsku proceduru bi pod hitno trebalo uvrstiti ‘Lex Charlie’

Fotografija rođenog Splićanina Ive Eterovića na koju sam neki dan naišao, a koja prikazuje terasu legendarnog zagrebačkog kafića “Charlija” s početka 80-ih godina prošlog stoljeća – dok je “Jadran Zagreb” još uvijek proizvodio ove zasigurno nevjerojatno udobne stolice, a cvjetni aranžmani, također vidljivi na fotografiji, očito nisu bili pripremani u Šekoranjinom salonu – podsjetila meNastavi čitati “U saborsku proceduru bi pod hitno trebalo uvrstiti ‘Lex Charlie’”

Usporedni test pizza sliceova na temelju jedne fotografije

Poznato je da pizza potječe iz Italije, ali manje je poznato da su upravo Ameri – ti divno praktični ljudi – prvi došli do toga da je prodaju na komade (slice). To je uzelo maha i proširilo se po cijeloj planeti te naposlijetku došlo, evo, i do Ilice. Stariji čitatelji će se sjetiti onog sjajnogNastavi čitati “Usporedni test pizza sliceova na temelju jedne fotografije”

U obranu jednom bistrou

Kao Dopisnik iz centra osjećam da je moja profesionalna, ali i moralna dužnost, u jeku jedne od najvećih afera koje su se dogodile u RH, a koja izmeđuostalog otkriva da ministrica gospodarstva i poduzetništva smatra da je na tom području u Hrvatskoj stanje:”Nightmare!” i da je, parafraziram, poduzetnicima važno biti blizu države jer, jebatga, nismoNastavi čitati “U obranu jednom bistrou”

Vatreni ugostitelji

Tradiciju da nogometaši nakon svoje igračke karijere otvore kafić u Zagrebu je, prisjetimo se, prije nešto više od 45 godina započeo Mirko Braun – Charlie. Taj vrsni obrambeni igrač koji je bio član poznate uže obrane Dinama Škorić-Belin-Braun, te koji je s Dinamom nastupio i u finalu Kupa velesajamskih gradova 1963. protiv Valencije, otvorio jeNastavi čitati “Vatreni ugostitelji”

Turist u najmanjem zagrebačkom kvartu

Jedan od dvjesto tisuća turista, koliko ih po statistikama turističke zajednice grada Zagreba posjete našu metropolu u razdoblju od travnja do kolovoza, zaustavio me neki dan na Cvjetnom trgu. Baš tamo gdje je Dikan Radeljak izbacio malu crnu haljinu Vlatke Pokos. Ti turisti su, navodi statistika dalje, uglavnom iz Italije, Španjolske, Japana ili Njemačke, aNastavi čitati “Turist u najmanjem zagrebačkom kvartu”

Svaka čast!

Svaka čast ovoj ‘street food’ sceni koja se posljednjih par godina uspješno razvija u centru grada. Razne mundoake, pizza duckovi, restorani sa sirovom japanskom ribom, oni koji se hvale najboljim hamburgerom u gradu, a ima ih pozamašan broj, burito i taco’s barrovi te sendviči od sarme zbilja su izvrsni. Da bih riječ rekao. U jednomNastavi čitati “Svaka čast!”

Zlata vrijedne informacije

U vrijeme kada gradom kolaju najrazličitije moguće informacije, a čovjek koji želi da ostane pri zdravoj pameti bira najrazličitije moguće načine da ih izbjegne, mene oduševi situacija kada mi netko – onako, bez ikakvog sebičnog interesa – kaže da se otvorio neki restorančić ili fast food gdje se može pojesti obilno i ukusno jelo zaNastavi čitati “Zlata vrijedne informacije”

3 savjeta Dopisnika iz centra

Prvi od tri veoma praktična savjeta koji ću vam u ovoj priči ponuditi za snalaženje po gradu i za stjecanje ljepšeg dojma o istome, svakako je onaj koji će vas uputiti u prekrasni svijet onih oku ugodnih djelatnica iz užeg gradskog središta koje svoju mladost, umjesto po jahtama na Azurnoj obali, a gdje bi imNastavi čitati “3 savjeta Dopisnika iz centra”

Badnjak u Saloonu

Nikada nisam pripadao nekoj, navijačkim žargonom rečeno, ‘prvoj ekipi’ koja je izlazila u Saloonu. U vrijeme one starije prve ekipe s početka 70-ih, a koju su po nekom mom povijesnom shvaćanju činili Nikola Plećaš, Ana Karić, Relja Bašić i Božidarka Frajt, nisam se ni rodio, a za prvu ekipu koja je harala u 80-ima –Nastavi čitati “Badnjak u Saloonu”