Uvod

Da bi se bolje shvatila uloga Dopisnika iz centra vrlo je važno znati da to nije oduvijek i zauvijek jedan te isti čovjek. Svako vrijeme nosi nekog svog Dopisnika. Prvi je bio nepoznati autor duhovitih stihova o klijenteli u kavani Medulić koji je u ‘Kalendaru zagrebečkom’ 1845.g. objavio rugalicu anonimnog komentatora koji kritizira književnike GajevaNastavi čitati “Uvod”

Život sa Ćirom Blaževićem u centru grada

Prilikom svog posjeta Hrvatskoj, grčki redatelj Yorgos Lanthimos, izrekao je jednu veliku istinu o svojoj domovini, a koja, bezbeli, vrijedi i za cijeli mediteran. Za Lijepu Našu – pogotovo! ‘Djeca u Grčkoj žive s roditeljima do svoje tridesete…’, kaže Yorgos, ‘a onda se presele – u podrum!’ Na stranu to što će te, ukoliko odlučiteNastavi čitati “Život sa Ćirom Blaževićem u centru grada”

Hrvati izašli na ulice

Prateći trend koji je započeo još tamo davne 1789.godine u Francuskoj, ove subote, u periodu između 12 i 14 sati, i Hrvati su – reklo bi se napokon – izašli na ulice. Isprovocirani valjda suncem, u potpunosti su okupirali Bogovićevu ulicu, Preradovićevu, Cvjetni trg, djelomično i Preobražansku, a starija garda držala je položaj u GajevojNastavi čitati “Hrvati izašli na ulice”

Vatreni ugostitelji

Tradiciju da nogometaši nakon svoje igračke karijere otvore kafić u Zagrebu je, prisjetimo se, prije nešto više od 45 godina započeo Mirko Braun – Charlie. Taj vrsni obrambeni igrač koji je bio član poznate uže obrane Dinama Škorić-Belin-Braun, koji je s Dinamom nastupio i u finalu Kupa velesajmskih gradova 1963. protiv Valencije, otvorio je prijeNastavi čitati “Vatreni ugostitelji”

Velika gužva u malom frizerskom salonu

Dvadesetidrugi ožujak, rano jutro. U jednom uglednom frizerskom salonu u Bauerovoj vlada muk. Neprijatnu tišinu prekida oštra zvonjava telefona. ‘Ne javljaj se…’, podvikne strogo dežurni brico na bubuljičavog dripca iz frizerske škole koji je imao tu sreću da upravo ovdje obnaša svoju praksu,’to lešinari zovu već deseti put jutros da pitaju šiša li se ovdjeNastavi čitati “Velika gužva u malom frizerskom salonu”

Najnesretnija bankarska službenica u centru

Kada sam prošli ponedjeljak pristupio onom aparatu s rednim brojevima u Zagrebačkoj banci na Trgu bana Jelačića, i izvukao redni broj veći od broja nezaposlenih u Lijepoj našoj, mislio sam da sam najnesretniji čovjek na svijetu. U redu ispred mene, koji je, nota bene, bio duži od onog koji se formira ispred Europatradea kada uNastavi čitati “Najnesretnija bankarska službenica u centru”

Turist u najmanjem zagrebačkom kvartu

Jedan od dvjestotisuća turista, koliko ih po statistikama turističke zajednice grada Zagreba posjete našu metropolu u razdoblju od travnja do kolovoza, zaustavio me neki dan na Cvjetnom trgu. Baš tamo gdje je Dikan Radeljak izbacio malu crnu haljinu Vlatke Pokos. Ti turisti su, navodi statistika dalje, uglavnom iz Italije, Španjolske, Japana ili Njemačke, a ovajNastavi čitati “Turist u najmanjem zagrebačkom kvartu”

Tu sam Krleža, tu kupujem

Sjedim u kavani ‘Pariz’, što su je godine 1914. u prvom frankofonskom naletu prekrstili imenom Andrije Schiavonea (jer je na uglu Medulićeve ulice, a dalje nisu mislili, bila im je pod nosom), čitam ‘Zürcher Zeitung’ i ‘Journal de Genève’ – zapisao je Miroslav Krleža u svoj dnevnik 3. travnja 1916. godine . Ja, Dopisnik izNastavi čitati “Tu sam Krleža, tu kupujem”

Posljednja vožnja taksijem

Ne znam postoji li netko tko se u proteklih godinu dana, pokušavajući izbjeći one luđake iz javnog gradskog prijevoza, koristio uslugama zagrebačkog taksija, a da mu isti nije pljuvao po Cammeu i Uberu. Ili recimo Cammeom, a da taj nije pljuvao po Radio taksiju? ‘Ono, koga briga? Vozi…’, pomislim svaki put kad mi započnu pričuNastavi čitati “Posljednja vožnja taksijem”

Svaka čast!

Svaka čast ovoj ‘street food’ sceni koja se posljednjih par godina uspješno razvija u gradu. Razne mundoake, pizza duckovi, restorani sa sirovom japanskom ribom, oni koji se hvale najboljim hamburgerom u gradu, a ima ih pozamašan broj, burito i taco’s barrovi zbilja su izvrsni. Da bih riječ rekao. U jednom od ovih potonjih, uzgred kazano,Nastavi čitati “Svaka čast!”

Obračun u Đorđićevoj

Navodno, ja sam totalni idiot. Klasični kreten. Uz to sam još i ljudsko smeće, primitivac te neodgojeni balavac. Barem me je tako, pa i još gore, neki dan nazvalo najmanje desetak ljudi unutar tri minute koje sam sa sva četiri upaljena žmigavca proveo zaustavljen uz rub ceste u Đorđićevoj ulici. Naravno da ta moja radnjaNastavi čitati “Obračun u Đorđićevoj”

Zlata vrijedne informacije

U vrijeme kada gradom kolaju najrazličitije moguće informacije, a čovjek koji želi da ostane pri zdravoj pameti bira najrazličitije moguće načine da ih izbjegne, mene oduševi situacija kada mi netko – onako, bez ikakvog sebičnog interesa – kaže da se otvorio neki restorančić ili ‘fast food’ gdje se može pojesti obilno i ukusno jelo zaNastavi čitati “Zlata vrijedne informacije”

3 savjeta Dopisnika iz centra

Prvi od tri veoma praktična savjeta koja ću vam u ovoj priči ponuditi za snalaženje po gradu i za stjecanje ljepšeg dojma o istome, svakako je onaj koji će vas uputio u prekrasni svijet onih oku ugodnih djelatnica iz užeg gradskog središta koje svoju mladost, umjesto po jahtama na Azurnoj obali gdje bi im štoNastavi čitati “3 savjeta Dopisnika iz centra”

Udruga Pješaka i druge dobre ideje za poboljšanje životnih uvjeta u centru

Na ovotjednoj smotri udruga koja se održava na Zrinjevcu, najveće zanimanje izazvala je najava osnivanja “Udruge Pješaka”. Spomenuta udruga bi se, kako u njenom programu piše, borila za strože kažnjavanje biciklista koji, citiram :”k’o manijaci voze pješačkim zonama, pritome dovodeći u opasnost sve pješake”. O ozljedama kojima mogu podleći stariji građani i djeca prilikom naletaNastavi čitati “Udruga Pješaka i druge dobre ideje za poboljšanje životnih uvjeta u centru”

Facebook stranica Dopisnika iz centra

Ne znam da li i ostali narodi, kao ovi naši, kada ih nešto jako naljuti, onako, baš razjari, odmah i bez daljnjeg oklijevanja odjure do svog routera kako bi se, bezbeli, što prije spojili na susjedov internet i, recimo, fejsbuk stranicu dječje bolnice u Philadelphiji zakrčili uvredama na račun ljudi u čijim se rukama –Nastavi čitati “Facebook stranica Dopisnika iz centra”

Kolovoz u Zagrebu

Prvi kolovoz je. Počelo je brojanje automobila koji ulaze u Hrvatsku i onih koji izlaze. Andrija Jarak je na naplatnim kućicama u Lučkom. Čini se zabrinut, a i u glasu mu se osjeti lagana nervoza jer mora raditi. “Gužve i duga čekanja!”, govori nekoliko trenutaka prije no što lopticu ponovno prebacuje Kopljaru u studio –Nastavi čitati “Kolovoz u Zagrebu”

Mali rječnik gradskog žargona

Ukoliko ste netko tko slijepo vjeruje onome što čuje i onda sukladno tome stvarate svoja očekivanja, pa tako, na primjer, očekujete da će vam se osoba javiti nakon prvog spoja kako je i rekla, te da će poslovni partner ispoštovati uvjete poslovanja koje ste dogovorili, a onda se na kraju uvijek razočarate i izgubite povjerenjeNastavi čitati “Mali rječnik gradskog žargona”

Mali eksces u centru grada. U glavnoj ulozi bio je naš poznati glumac i redatelj

Usprkos tome što biciklisti sami sebe smatraju više kul, urbanijim, kulturnijim, osvještenijim i pametnijim od svih ostalih sudionika u prometu, ali i društvu, istina je, jebatga, često upravo drugačija. Osim što voze k’o manijaci po pješačkim zonama, pritome dovodeći u opasnost sve pješake, nisu ni upoznati s nekim elementarnim prometnim propisima. Učestalo voze u zabranjenomNastavi čitati “Mali eksces u centru grada. U glavnoj ulozi bio je naš poznati glumac i redatelj”

‘Reci DA!’ – holivudski film koji se trebao snimati u centru Zagreba

Zanimljivost vezana za film ‘Reci DA!’ s Jim Carreyem u glavnoj ulozi, a u kojemu on tumači čovjeka koji odluči promjeniti svoj život tako što će pristati na apsolutno sve što mu donese život, je da se spomenuti film prvobitno trebao snimati u Zagrebu. Doduše, nakon dvije kave koje je Carrey s produkcijom ispio naNastavi čitati “‘Reci DA!’ – holivudski film koji se trebao snimati u centru Zagreba”

Vladimir Vidrić u 2016.g. – moja rodna kuća postala je robna kuća!

Iako je bio radni dan, Vladimir Vidrić probudio se tek oko podne. Večer prije visio je s društvom ispred HNK gdje su cugali vinjak iz obližnjeg kioska, smijali se k’o blesavi na pošalice o Mađaricama koje varaju svoje muževe, te iz studentske dokolice palili automobilske gume, neko lišće, stare krpe i cipele, a jedan odNastavi čitati “Vladimir Vidrić u 2016.g. – moja rodna kuća postala je robna kuća!”

Pretplatnik Ćiro Blažević je nedostupan

Imao sam dogovor sa Ćirom Blaževićem da se nađemo u 15h u našem kvartovskom kafiću Charliju, Gajeva 4, kako bi smo na televizoru toliko velikom da je Messi u prirodnoj veličini, skupa odgledali utakmicu Europskog prvenstva između naših konkurenata u skupini Španjolske i Češke. Ja sam došao malo ranije kako bih nam zauzeo što boljiNastavi čitati “Pretplatnik Ćiro Blažević je nedostupan”

Velika sramota Juventusova stratega. Primijetio ju je samo moj prijatelj Ćiro Blažević

Utakmicu našeg građanskog nogometnog kluba protiv talijanskog prvaka čije ime u prijevodu nekoga tko je latinski učio samo onoliko koliko je bilo nužno potrebno kako bi u gimnaziji zaveo neku atraktivnu odlikašicu, ‘mladost’ znači, a zapravo su među rajom poznati kao ‘Stara dama’, gledao sam u društvu našeg najboljeg nogometnog trenera i odnedavno mog dobrogNastavi čitati “Velika sramota Juventusova stratega. Primijetio ju je samo moj prijatelj Ćiro Blažević”

Kako je fotografija s Felix Magathom primijenila život Bere konobara. Kronologija događaja…

Postoje stvari koje čovjeku mogu promijeniti život iz temelja. Jedan tren sjediš besposlen u svom kvartovskom kafiću i razglabaš o nećemu o čemu zapravo nemaš blage veze, jer bi se inače time ozbiljno bavio a ne besposlen razglabao po kafanama, a onda se dogodi taj trenutak i, štajaznam, dobiješ na lotu! Tvoj život nakon togaNastavi čitati “Kako je fotografija s Felix Magathom primijenila život Bere konobara. Kronologija događaja…”

Dosadnjakovići od kojih se ni kava ne može popiti u miru

Svatko poznaje barem jednu osobu koja ima priču o tome kako ju je nekad, negdje, neki bogec žicao kunu, a kad mu je ona umjesto te zatražene kune rekla kupiti kiflu, bogec joj je – reći će vam ta osoba još uvijek vidno uzrujana – poručio da si tu kiflu negdje nabije. Ta osoba ćeNastavi čitati “Dosadnjakovići od kojih se ni kava ne može popiti u miru”

Romansa iz tramvaja broj 6

Prije svega par mjeseci preselio sam iz svog 39 kvadratnih metara malog stana, savršeno pozicioniranog na vrhu Gajeve, u skoro dvostruko veći – ali nažalost i dvostruko lošije pozicionirani – na Britancu! I ta lokacija je, ne mogu reći, jedna od boljih u gradu, ali za razliku od mog ‘Bermudskog trokuta’ između hotela Dubrovnik, restoranaNastavi čitati “Romansa iz tramvaja broj 6”

Badnjak u Saloonu

Nikada nisam pripadao nekoj, navijačkim žargonom rečeno, ‘prvoj ekipi’, koja je izlazila u Saloonu. U vrijeme one starije prve ekipe s početka 70-ih, a koju su po nekom mom povijesnom shvaćanju činili Nikola Plećaš, Ana Karić, Relja Bašić i Božidarka Frajt, nisam se ni rodio, a za prvu ekipu koja je harala u 80-ima –Nastavi čitati “Badnjak u Saloonu”

Priča o Ćiri koja nije bila u Tarikovoj predstavi

Sjedio sam neki dan na osunčanoj terasi legendarnog ‘Charliea’ u Gajevoj ulici, kućni broj 4, u društvu našeg najboljeg trenera svih vremena po mome izboru, ali i najboljega na svijetu ’98.godine po FIFA-inom. Iznimno uživam u tim našim povremenim druženjima, pa iako je biološka razlika između Ćire i mene više od pedeset godina, bezbeli uNastavi čitati “Priča o Ćiri koja nije bila u Tarikovoj predstavi”